Krajem prošle godine premijerno u Naučno-tehnološkom parku Čačak predstavljena je prva 3D štampana kuća “ProtoDom” u istočnoj Evropi, nastala za samo 21 sat i 15 minuta.
Proizvođač prve 3D štampane kuće u Srbiji je kompanija Natura Eco, a sa generalnim direktorom Nikolom Rakićem razgovarali smo o pionirskim koracima u 3D građevinskoj štampi, o digitalizaciji u građevini, prihvatanju inovacija u malim sredinama, borbi sa stereotipima, ali i o planovima koju ova kompanija ima u aditivnoj prozvodnji u građevini.
Ideja…
Nikola: Završio sam nemački jezik i književnost na Filološkom fakultetu, ali sam oduvek bio fan Transformersa, robota, lego sklapanja…Uvek sam to negde podsvesno gajio kao pasiju, a kada sam se u Švajcarskoj, dok sam bio na master studijama, susreo sa malom ištampanom pločom od betona pomislio sam u sebi: Kako bi bilo da ištampaš kuću! Čitao 2017. sam da planira štampanje prve kuće u Arizoni, a onda je početkom 2018. u Danskoj izašla prva štampana kuća u Evropi. I tada sam pomislio: Eto, moguće je! 2018. sam počeo da tu ideju kreiram kao biznis model u glavi i mnogi su komentarisali Vidi budala, hoće da štampa kuću! Šta lupaš ti, sine, kakav štampač?
Stereotipi…
Nikola: Kada u Srbiji kažeš štampač, prva asocijacija je ipak HP štampač, a ne 3D štampač (smeh) Skepsa je bila ogromna. U Srbiji ipak skoro niko nije čuo za štampane kuće iako su vesti da se štampaju po svetu bile sve češće. Evo sad kad gledam ovaj Beograd na vodi vidim kran, dizalicu i cisternu, meni se smuči. Većina klijenata je i zvanično rekla “Daću i više novca za tu kuću ako dugoročno imam mogućnost za uštedu. Prosečan čovek ovog podneblja to još uvek neće reći ali mislim da i tu dolazi da šifta. Mi mnogo razgovaramo sa mladima koji će za 10-15 godina želeti da zidaju kuću za svoju porodicu. Garantujem da neće tražiti mistriju i ciglu.
Akcija…
Nikola: Cela poenta je bila modernizovati građevinu. 2020. sam konačno okupio tim – grupu ljudi koja deli pasiju za 3D štampom, koja 3D štampu pokušava da integriše u građevinu. Susretali smo se sa raznim težinama – recimo, dva i po meseca nam je trebalo samo da konstruišemo mašinu kao prototip, a godinu dana da usavršimo materijal. Svakog dana smo štampali, to su bile tone i tone pokušaja. Nekad mi je dolazilo da zovem bivšeg direktora i da kažem “Molim te me uzmi nazad!” Meriš koliko ti je potrebno da napraviš slojeva u minutu, odnosno u satu. Do polovine oktobra nismo uspeli da pređemo 50 santimetara visine. Od jula do oktobra svakog dana ideš kući tužan, tišti te, ubija te…Mnogo smo tu naučili.
A onda 14. oktobra samo je svetlo granulo kroz halu! Ja ti ovo sad pričam bez ikakvog ludila u glavi, sećam se da je prošlo neko svetlo i rekao sam: Hajde da vidimo sada kako izgleda jedan segment! Bum, segment! 21 sat i 15 minuta i kuća je stajala. Mi smo bili šokirani tim momentom – kuća stoji, evo je kuća! Nismo ni sami verovali.
Navike…
Nikola: Kada pričamo sa kupcem nekog objekta njih ne interesuje da li govorimo o mašini desete generacije ili je došao Žika sa mistrijom. Njih interesuje koja je cena kvadrata i kada može da uđe u tu kuću. Imajući to u vidu kompletno smo promenili pristup u odgovorima kada pričamo sa inženjerima i investitorima i kada pričamo sa kupcima. Ono što nas prvo pitaju je da li je materijal radioaktivan (smeh)
Digitalizacija i građevina
Nikola: Digitalizacijom i automatizacijom u građevini štedimo vreme, novac uvek možeš da vratiš, ali vreme ne možeš. Umesto da čekaš da ti se kuća završi za više od 25 dana, dobiješ objekat spreman za useljenje za maksimalno 40-55 sati, u zavisnosti od veličine objekta. To je neprocenjivo. Drugi važan segment su materijali – beton i čelik su nezdravi za život. Na zapadu je to koncept koji se sve više gasi, prelazi se na nove materijale i nove načine armiranja, odnosno učvršćivanja nekog objekta. Razvijaju se materijali koji su kompozitni, kao što su reciklirana plastika, reciklirano staklo, blato, aditivi, materijali na bazi polimera, peska…Kada pomenemo aditive, tu je obicno pitanje Hoce li to da mi izazove kancer? (Smeh) Pre svega ljudima objasnimo da koristimo aditive na bazi biljocida, ekoloski efikasne koje ne škode zdravlju.
Strategija…
Nikola: Verujemo u strategiju da će na svakom kontinentu postojati neki lobistički centar gde možemo razvijati materijale za konkretno podneblje u skladu sa temperaturnim amplitudama, uslovima…U Srbiji ne možemo razvijati materijale adekvatne za, recimo, afrički kontinent. Postoji velliko interesovanje u Africi i na Bliskom Istoku za nas što je nama bilo neverovatno, nismo očekivali to uopšte, takav odziv od strane internacionalnog tržišta.
Takođe, verujemo da ćemo jednog dana imati štampače koji su dronovi, verujemo i u razvoj multifunkcionalnih mašina, u mogućnost štampanja tunela, mostova, brana, postolja za vetro-parkove…Izašli smo iz industrijskog doba, prevazidjen je koncept jednolicne prozivodnje, ulazimo u informaciono doba, tip informacije koju posedujes je zlata vredan. Ko pre ima informaciju, bice lovac ili ulov. Na kraju krajeva, nije ni poenta da 3d gradjevinska stampa kompletno istrebi tradicionalni nacin gradnje. Kao sto se trenutno u auto ili avio industriji stampa na hiljade delova, i dalje je to samo jedan procenat kompletne njihove prozivodnje, ali je integirsan u industriju i koegzistira u njoj.
Budućnost 3D štampe u građevini…
Ja sam u Nemačkoj, u Frankfurtu, na sajmu Forvex, najvecem sajmu za 3D stampu gledao kako se štampa aorta koja ce se kasnije integrisati u čovekovo telo. Aorta se štampa u smesi ljudske plazme. Gledao sam i štampanje kičmenog stuba. To su stvari koje su nekad bile samo sci-fi za zamisliti, ali se onda zapitamo kakvi algoritmi primenljivosti mogu postojati za nase ideje i na kraju kazemo Hajde da probamo!
3D gradjevinska stampa i digitalizacija vazne su i zbog kolonizacije planeta. Mi kao rasa tezimo da kolonizujemo planete i galaksije i druge sisteme, a to je nesto sto ce, po mom misljenju, biti moguce samo uz ovu tehnologiju. Zeleo bih da postavimo fundamente takvog razmilsjnaja. To me zanima celog zivota, to me vozi svaki dan.