Protesti su značajan politički činilac još od devedesetih.Ne zaboravimo da su prvi protesti održani kao otpor Ustavu donetom bez rasprave u autoritarnom Miloševićevom režimu koji se spremao za rat.
Značajne odluke režima oborene su na ulicama 2000, režim je oboren na ulicama! Ulica je zato, značajan politički činilac, bilo da su vlasti uvažavali zahteve ulice ili nisu i time pokazivale svoj represivni karakter.
Ovi protesti su akumulirana energija koja se prazni i možda je to greška pokretača što prazne energiju građana. Ali nema govora, 30 godina unazad na ulici su se tražili demokratija, sloboda i pravna država.
Mi smo sada jedan korak napred: sada tražimo osnovu našeg života oličenu u ekološkim zahtevima.
Ovi protesti nisu slučajni. Ispitivači javnog mnenja već godinu i po mere ekološke tema kao važne. To su Reke Stare Planine, Bara Reva, Požar u spalionici, Rio Tinto, Ling Long.. Sve su to kamenčići u energiji koja se podigla i izlila na ulice.
Meri se pomeranje svesti građana i ekološke teme su sublimacija građanskog nezadovoljstva izazvanog investicionom politikom, kapitalom koji je postao bog svega, odsustvom pravne države i prava radnika i osnovnih demokratskih principa.
Sve ovo rezultira stavom građana: Hoću čist vazduh! Neću nepoznate investitore i tajne ugovore, neću da me ništa ne pitate. To je ustvari nezadovoljstvo sistemom i načinom vladanja.
Zašto je vlast uvažila zahteve ulice? Pa, ne zbog previše ljudi, a bilo ih je! Pristali su jer su uvideli eksplozivni potencijal ovih skupova. Ljudi osećaju pomeranje težišta u Evropi, žele svoja elementarna prava. Sa svim ovim ekološkim problemima susreće se i čitava Evropa, ali kod nas je u to upleten i divlji kapitalizam u potpunom odsustvu institucija i pravne države.