O nama

Svetlana Ceca Bojković: Ulica me nadahnjuje!

Danas moramo razmišljati, ne o neprijatelju, niti vođi, nego o tome da zadatak vlasti mora da bude da na važne pozicije postavlja visoko-stručne i u struci proverene ljude, da poštuje i sluša struku, da vrati snagu institucijama i tako stvori zdravu i stabilnu državu, poručuje Ceca Bojković.

Svetlana Ceca Bojković, heroina našeg filma i pozorišta, ogledalo domaće kulture kroz svoje uloge i javno držanje, odraz građanske časti i pristojnosti, naročito kada je ona prvih puta bivala poljuljana (setimo se Emilije Popadić u „Boljem životu“), do ovih dana kada je ona doslovce nokautirana u javnom diskursu, kada je Ceca nepokolebljivo stala na barikade neslobode, da sa svojim komšijama, kolegama i sugrađanima odbrani život, slobodu, duh i elementarnu pristojnost.

Na nedavno održanoj dodeli Nagrada izuzetnim ličnostima decenije, na Velikoj sceni Narodnog pozorišta u Beogradu, Cecu je publika zagrlila aplauzom i ovacijama, potvrđujući ono za šta priznanje slovi: da je uzor na kog nam se valja ugledati.

Sa glumicom smo razgovarali o energiji ulice i tome, da li je ona kao umetnicu nadahnjuje ili crpi, poznajemo li sopstveni karakter dovoljno da ga prevaziđemo, ali i tome, gde je za nju izvor nade.

Neumorno ste posvećeni podizanju svesti i ohrabrivanju svojih sugrađana da dignu glas protiv zagađenja, a kao posledice divljeg kapitalizma koji našim društvom vlada decenijama. Šta ste osetili prethodnih subota među ljudima na ulicama?

Osetila sam veliku, divnu pozitivnu energiju, koja nas je sve obuzela. Videla sam oko sebe puno vedrih i nasmejanih lica, koja su širila optimizam. Videla sam sve suprotno od javnog zagađenog dijaloga kome smo svakodnevno izloženi već dugo, dugo…

Šta vas hrabri u ovoj priči? Toliko smo puta preigrani da su čak i sasvim mlade generacije izgubile poverenje…

Hrabri me upravo ta naša zajednicka energija u kojoj ima vere, a nema mržnje. Bili smo preigrani, ali ne smemo izgubiti veru u sebe i viši cilj, koji je, kada je ekološki problem u pitanju, konkretan i sasvim jasan.

Jesen i zima se čekaju zbog nove pozorišne sezone, a vi ih provodite na ulicama svoga grada, sa komšijama i kolegama. Da li je to za vas gubitak ili nadahnuće?

Ja i dalje ne napuštam svoj rad u pozorištu, a moj boravak na ulicama za mene nije nikakav gubitak, već nadahnuće da se sa žarom i dodatnom energijom uvek vraćam svojoj glumačkoj igri.

Odvažnost i odlučnost sa kojima ste istupili tokom protesta su sentimentalni podsetnik na vašu Čučuk Stanu. A da li nam je danas sasvim jasno ko su pustahije i možda još važnije, ko je taj plemeniti junak kom ćemo verovati? Da li danas uopšte možemo da razmišljamo tako?

Danas moramo razmišljati, ne o neprijatelju, niti vođi, nego o tome da zadatak vlasti mora da bude da na važne pozicije postavlja visoko-stručne i u struci proverene ljude, da poštuje i sluša struku, da vrati snagu institucijama i tako stvori zdravu i stabilnu državu.

Volimo da mislimo o sebi kao prkosnom, ponosnom i samosvenom narodu, ali čini li vam se da smo prelako pristajali na sve poslednjih godina?

Da, prelako smo pristajali na sve, dok nije “doteralo cara do duvara”. U našoj novijoj istoriji mnogi važni problemi i pitanja su se rešavali izlaskom naroda na ulice. Nažalost, ta uložena energija nije bezgranična i nije se pretočila u borbu za jačanje institucija, koje su danas devastirane.

Imali ste prilike i da Srbiju i sve ovdašnje događaje posmatrate sa izvesne distance. Šta je to što propuštamo da vidimo i shvatimo o sebi i da li je teže odsustvo ili povratak?

Znamo mi sve o sebi, ali u red nas može dovesti samo zdrav sistem u državi, koji ovde izostaje. Odsustvo mi nije teško palo, jer mi susret sa drugom kulturom uvek donese unutarnje bogatstvo. Ali, povratak mi je, naravno, bio draži, zato sto se sa osveženom energijom vraćam u svoju zemlju, svojoj kući, gde sa novim poletom mogu da pomognem napretku, koliko je do mene. Nisu zanemarljivi ni ti mali koraci…

Čemu se nadate, ne samo kao rezultatu protesta, već životu u Beogradu i Srbiji i šta je potrebno da bi se to ostvarilo? Kakva je, u vašim očima, najbolja verzija Srbije?

Nadam se i želim da u Beogradu i Srbiji prevlada međusobna solidarnost, empatija i razumevanje ljudi da očuvaju svoj ambijent u kojem su živeli u više generacija. Volela bih da Srbija ponovo postane zemlja u kojoj će stručnost i etika biti najvažniji prioritet. Sigurna sam da imamo potencijala za to.

A najzad, i ovo će proći, pa čemu se profesionalno nadate i radujete u predstojećem periodu?

Nadam se da ćemo moći da publici, ne samo kroz pozorište, već i kroz sve oblike umetnosti,darujemo bogat sadržaj kulturnog i umetničkog života.Nema punoće života bez kulture!

Antrfile

Život traži bolje ljude

Obraćajući se okupljenima na skupu protiv Rio Tinta ispred Vlade Srbije, Ceca Bojković je rekla  da se protesti moraju nastaviti jer “je u pitanju naš opstanak i naše zdravlje”.

„U pesmi o Boljem životu ima još jedan stih koji se često preskoči – „jer život traži bolje ljude“, to je važno. „Hoću da ga zgrabim pa kako bude, ali ja nisam taj soj jer život traži bolje ljude…“ Naši protesti moraju da se nastave, nema stajanja, u pitanju je naš opstanak, naš život, naše zdravlje – voda, vazduh i zemlja i to se ne sme dirati. Prema tome, marš Rio tinto, marš svi rudnici koji devastiraju našu prirodnu sredinu i naravno ljude. Idemo dalje“, rekla je Svetlana Bojković ispred Vlade Srbije na protestu protiv Rio Tinta, a preneo Nedeljnik.